ajmo, da vas čujem... što mislite o njemu... meni on ima super sound, super melodije, super sve... vrlo je moderan.

NP: Pat Metheny - Air Stream

ima jedan i jedini album koj iej neusporediv sa svim drugima - bright size life
definitvno njegovo masterpis djelo ;)

pat je genijalan, u osnovi najvise mi se svidfa u svojoj ne elektronskoj fazi, dok je svirao sa joni mitchell i jacoom.... albumi shadows and light i gore navedeni su po mom sobnom misljenju njegovi najzanimjiviji.....meni osobno
ovo sto radi nakon sto je poceo eksperimentirati sa elektronikom i midijem je zanimljivo ali u jednom trenutku mi je nekoliko albuma zazvucalo isto :)

pat je jedan od onih bezvremenskih koji su utjecali na generacije i generacije mladih ljudi i muzicara i
definitvno ga trebat slusat i proucavat jer od koga ces uciti ako neces od najboljih ;)

pozdav

Imam od njega Still Life (talking), to je vise ambijentalni jazz i bas mi se svidja onako za opustanje je dobro, zgodne melodije, sve u svemu jako dobar glazbenik. Glazba s tog albuma me podsjeca na onu iz The Sims igrice za komp ako je netko igrao. Ko zna mozda je cak i imao prste u tome.

Osobno imam njegov Question And Answer album.
I dosadan mi je. Sve on to lijepo svira ali je dosadno. J... ga previse slusam Joe Passa.
Eh da vjerojatno je rezlog Methenijev zvuk kojeg ne podnosim.

Ja sam slušao podosta od pata evo meni je najbolji album - New Chautaqua- Still life talaking ima gold hit ako se sjećem last train home ::) cool guitar player 8)

Pat...legenda. stvarno zna slozit ljepu melodiju. slusam ga otkad prvi put cuo za njega...a to je bilo dok sam imo 4 godine...(prije16 ;D) i prejeben je. nedavno je bio i u Hr al nazalost nisam bio u mogucnosti ici. moj prijatelj je bio i rekao je da je fenomenalno. nije dosadno, zivo, zanimljivo.
a i vidim da nema ocito bas puno ljudi koji vole slusat Pata.. :-\
aj pozdrav

Ne znam, meni nekako Imaginary day naviše paše od sva ili samo 4 albuma koja imam i to je sve kaj sam uspio nabaviti. A ne znam jeste li čuli njegov album gdje je samo on na bariton gitari, brijem da je to nekaj novo ili... uglavnom prejebeno...

ja ga bas ne volim....to mi je preslinav jazz pogotovo zbog sounda, a potom i zbog rastegnutih melodija. a nasu kopiju ,elvisa stanica, jos vise ne volim

ma on je tlaka....previshe. nisam isao na nedavni jazz koncert u HKD-u kada je uz Hala svirao i Tomi jer mi se nije dalo placat zbog Hala:)

sto se popa tice, znam da je svirao na jednoj stvari od davida bowiea, this is not america... super stvar

a meni je, kao sto sam rekao kod njega svidja sto je dignuo jazz na jedan novi, moderniji nivo

preporucam da poslusate album american garage

svaka mu čast šta je dignia jazz na novi nivo, al meni je dosadan za popizdit, taj njegov stil sviranja i muziciranja mi
stvori jedan totalno iritantan ugođaj da se naježim, izbjegavam ga, na toj listi iritantnih su mi i mclaughlin i benson i carlton i ritenour i meola i scofield, a ima ih još tucet, al ko će se svih sitit... :)

nisam inace lud za njim, al bio sam prosle godine na koncertu njegovom u Puli. zapravo sam iso zbog basista Christiana McBridea :o strasno!!

i bubnjar je dobar (zaboravio sam mu ime). a imo je i jednu solazicu koja me stvarno odusevila. ludnica!

a Pat je medju ostalim gitarama sviro i neku sa milijon zica. mislim da ih je bilo preko 30

na toj listi iritantnih su mi i mclaughlin i benson i carlton i ritenour i meola i scofield, a ima ih još tucet, al ko će se svih sitit... :)


ovo je svetogrdje. trpati mclaughlina i di meolu u isti kos sa carltonom i ritenourom. potonja dvojica su ono sto ljudi zovu smooth jazz i usput se zrigaju, a mclaughlin i di meola su fusion ( jazz rock ) bogovi. scofielda sam stavio negdje u sredinu ( iako ima jedan svoj pristup, vise pod utjecajem funka nego rocka kao sto ima mclaughlin ), isto kao i bensona, iako je rani benson ( recimo album giblet gravy ) jako slican wesu montgomeryu

sto si uopce cuo od mclaughlina? sigurno ga nisi slusao na bitches brew, shakti albumima ili mahavishnu orchestra albumima ( tu je inner mounting flame najiskonskiji )

al di meola? RTF? pa solo karijera - Splendido Hotel, Casino, Elegant Gypsy... sve su to predobri albumi, odlican skladatelj i jako cist i precizan svirac.

evo jedan kvot sa njuz grupe rec.music.bluenote gdje se javio netko razuman i odgovorio hrpi jazz purista koji su pljuvali po di meoli!!!



I'd like to throw in my 2c here and suggest that, if there's a need
for
generalization, Di Meola's music could be called 'jazz-influenced.' In
a sense,
that term might include both a lower argumentative level, i.e. that some
of
Metheny's albums can hardly be called 'jazz' either ("New Chautauqua"
comes to
mind), and a higher one, i.e. that, when pressured, Joe Pass used to
describe his
music as being "influenced by jazz."

As to the posts quoted above, it seems to me that everyone
contributes an
observation in or reaction to his music that's equally valid. As an
acoustic
guitarist, I happen to be technically quite influenced by Di Meola's
playing;
having listened to most of his albums over about twenty years, I'd agree
that it
seems rare to find him actually swinging, he *very* rarely draws on
bebop
vocabulary, and he does indeed tend to overplay. On the other hand, I'd
also agree
that he's a fine improviser, and that he could stand to simplify a
little
(especially in producing his solo tunes, as on "The Guitar Trio," or the
last two
tango albums).

Over all, both on the compositional and on the playing side, it
seems to me
that he draws mainly on European (Mediterranean, actually) and Latin
American/Brazilian influences. There are melodies reminiscent of
Neapolitan songs,
for example, the obvious Latin rhythms (as he also regularly stresses
the
importance of learning the clave, and improvising playing against it),
his
fascination with tango nuevo, and the use of progressions and voicings
typical in
Brazilian guitar music. I think that earlier on he might have listened
quite a bit
to Django Reinhardt, Gabor Szabo, Leo Brouwer, Jobim and of course
Piazzolla; and
incidentally, there are strong European flavours in their musics. As we
all know,
Reinhardt was a Belgian/French gypsy; Szabo came from Hungary; Brouwer
is from
Cuba, but, as far as I know, studied classical music and guitar in
London and
Paris; Jobim was well aware and fond of the harmonic movements (and
voicings) of
Debussy, as well as very knowledgeable in Brazilian folk music, American
jazz and
European classical composition; and, finally, Piazzolla not only studied
Italian
operatic and folk music - as there seemed to be a melodic influence on
the 'old'
tango - but also classical composition with the legendary Nadia
Boulanger in Paris
(who, by the way, sent him home to study his own country's music history
to find
and/or stay with his own voice; apparently something of a habit of hers,
as she did
the same to Egberto Gismonti and a slew of others). For Di Meola, being
an
ItaloAmerican himself, there is a traditional connection to the 'old
country,' as
can be heard in certain strongly diatonic moves, the improvisations over
the ninth
or major seventh, the occasionally strong sentimentality of his melodies
or the
mandolin-influenced picking and tremolo. (Also, if one were racist, one
could
deduct a certain "Italian stallion" influence from his occasional
displays of
macho behaviour, his overall 'hairy' and sometimes oily appearance, and
his cheesy
album covers.) So, what about his style? Call it jazz? I don't know.
I'd call it
fusion; in lieu of a better word, and using it as an inclusive term that
implies a
jazz influence without quantifying a percentage thereof.

ajmo, da vas čujem... što mislite o njemu... meni on ima super sound, super melodije, super sve... vrlo je moderan.

NP: Pat Metheny - Air Stream


Mislim da se o ukusima ne raspravlja ali John McLaughlin, Pat Martino, AlDi Meola, a da ne govorimo o JoePassu, Wesu i toj bandi --- pojeli bi Methenya za doručak, a bogami onj ?on Skofild im nije niti crno ispod nokta!!!

Meni je Metheny sve lošiji i lošiji sa svakim albumom,u stvari užasno naporan i dosadan shreder(u načelu) na clean soundu :).Ne mogu izdržat da ga slušam dulje od tri pjesme.Branša jazza u kojoj sviraju Benson i Carlton mi je puno zanimljivija.Jednostavno ,melodično , osnovno,a opet i tehnički uigrano.

Meni je super. Neznam kak bi opiso atmosferu njegovih albuma, pada mi na pamet riječ optimističan. :D

Inace ga uopce ne cjenim, jer je extremno dosadan i naporan, ali zato kao sto je vec netko ranije naveo bright size life mu je dostignuce koje mogu slusati bez problema od pocetka do kraja. Danas nakon 30 godina ovaj album je bezvremenski.

dobro da pat nezna hrvatski.... već bi mu se želudac okrenuo 100 puta.


znači pat metheny je po vama loš i dosadan glazbenik, "a ovi drugi ga jedu za doručak"......

znate.... za takva mišljenja trebalo bi pitat njegove kolege muzičare, koji su također poznati muzičari... tipa.. al di meolu, mclauglina, pat martina, scofilda, itd itd što oni misle jedni od drugima.

takve komentare kakve vi pišete o njima, oni sigurno nebi dijelili međusobno.



eto....

dobro da pat nezna hrvatski.... već bi mu se želudac okrenuo 100 puta.


ima takvih komentara i na engleskom, samo pogledaj news grupu rec.music.bluenote

a mislim, cak i da pat to procita... kad postanes profesor na berkleeju sa 19 godina, toliko prodanih cda...

drugim rijecima... puca njemu kurac za kvazi muzicare koji pisu po forumima dok on svira po ogromnim dvoranama, ima platinaste prodaje cda i endorsement sa ibanezom...

znas kako kazu ono sto dijeli genijalnost od ludosti je uspjeh

Mislim da se o ukusima ne raspravlja ali John McLaughlin, Pat Martino, AlDi Meola, a da ne govorimo o JoePassu, Wesu i toj bandi --- pojeli bi Methenya za doručak, a bogami onj ?on Skofild im nije niti crno ispod nokta!!!

Ovo je komentar u rangu osovne škole, svašta..... ::)

http://www.youtube.com/watch?v=cbgzG1UuxUA&mode=related&search=

Aj sad kakajte.

dobar je Metheny..imam par njegovih albuma..od bright size life pa do ovih fuzio-ambijentalističkih. Sviđa mi se sam zvuk glazbe. Vrlo je smirujući i nekako osvjezavajuči. Ima nekakvu duhovnost.Posebno mi se sviđa upotreba vokala i synt. efekata na gitari i klavijature super leze. Ne mogu se sad sjetit kako se zove taj njegov klavijaturista ali načuo sam se da su se njih dvoje guzili...eto malo na razmatranje kako bi rekao naš svečenik. Imam i neki album od tog klavijaturiste (kraj sedamdesetih ili rane osamdesete) i sličnog je ugođaja...čak je malo više new age.

sinoć se vraćam sa posla... 36 sata radio u komadu
i ova stvar me jedina držala da ne zaspem za volanom

http://www.youtube.com/watch?v=1qo4RC1Qd2w

jedna od onih pjesama koja te uvijek digne.tema je mrak + fantastičan solo MARK EGANA... čista 10: :thumbup: